Prvi je dovod vode, odnosno uvođenje vode u kotao. Općenito, opremljen je posebnom pumpom kako bi proces preusmjeravanja vode bio praktičniji i brži. Kada se voda uvede u kotao, budući da apsorbira toplinu oslobođenu sagorijevanjem goriva, pojavljuje se para određenog pritiska, temperature i čistoće. Obično dodavanje vode u kotao mora proći kroz tri koraka zagrijavanja, naime: dovod vode se zagrijava da bi postala zasićena voda; zasićena voda se zagrijava i isparava da bi postala zasićena para; veza.
Općenito govoreći, voda u bubnjastom kotlu prvo se mora zagrijati u ekonomajzeru na određenu temperaturu, a zatim poslati u bubanj da se pomiješa s vodom iz kotla, a zatim ući u cirkulacijski krug kroz silazni ventil, a voda se zagrijava u usponskom cijevi. Smjesa pare i vode nastaje kada dostigne temperaturu zasićenja, a dio nje isparava; zatim, ovisno o razlici gustoće između medija u usponskom cijevi i silaznom ventilu ili pumpi za prisilnu cirkulaciju, smjesa pare i vode se diže u bubanj.
Bubanj je cilindrična posuda pod pritiskom koja prima vodu iz gorionika na ugalj, dovodi vodu u cirkulacijsku petlju i dovodi zasićenu paru u pregrijač, pa je ujedno i veza između tri procesa zagrijavanja vode, isparavanja i pregrijavanja. Nakon što se smjesa pare i vode odvoji u bubnju, voda kroz silazni ventil ulazi u cirkulacijsku petlju, dok zasićena para ulazi u sistem pregrijavanja i zagrijava se u paru s određenim stepenom pregrijavanja.